Spartak on May 14th, 2010

Vraćah se kući i sretoh tebe. Ne, nisi ti bila ona glavna ljubav mog života. Ne, nisi ti bila ni sporedna. Bila si prosto tu, tiha, smirena, čekala svoj trenutak, čekala jedva dočekala. Dočekala ali mene više nije bilo, bar ne u punoj snazi i veličini. Ostao je neki mali ja, ostao toliko malen da [...]

Continue reading about Smeh prošlosti

Spartak on January 10th, 2010

A mi, zalud okrenuti, od rođenja naopako zakrenuti, celog života gledamo šta nemamo a nikako šta imamo. Mnoge su se tu i mudrosti i poslovice udenule, te i ona, kažu najgora: Imao pa nemao… I naopako želimo, samo da imamo a onda želimo dalje. I dalje želimo a nikako nemamo. Kako bi i imali kad [...]

Continue reading about Okrenuti

Spartak on December 4th, 2009

U glavi se vrti, oprostio mi Bog, mogla bi i ti… Vrti se i to uzalud. Bog oprostio. Ti, davno, verujem pre no i sagreših dade mi oprost. Ti, Bog… Osta samo JA, koji nikako sebi da oprosti, koji nikako da sebi da oprosta i nastavi dalje. Ne, nije ovo ljubavna priča, bar ne sa [...]

Continue reading about Oprost

Spartak on September 25th, 2008

Sanjam jednu promenu. Jednu nadu. Jednu zelju. Sanjam nju, tebe, mene, nas. Sanjam a reci odlaze, putuju vecnim prostranstvima podsecajuci kako je sve to prolazno i davno. Ovo je tango za mene, tebe, nju i njega… Umoran Izgazen Sam. Nisam igrao sigurno. Nisam zeleo da pravim bazu po bazu i da rusim one stare. Uradio [...]

Continue reading about Los san

Spartak on January 29th, 2008

Trudim se da te razumem ali mi je teško. Možda, je krivac moje očekivanje, možda to što si me povredila. Možda i nisi svesna da si me povredila, da sam bio razočaran, da sam te čekao a nisam dobio odgovor. Možda… Možda ni ovo ne bih smeo da pišem iz razloga što ćeš možda videti. [...]

Continue reading about Udarac po cevanici…

Spartak on January 20th, 2008

Poigrala se sa mnom kao dete kakvom plišanom igračkom. Poigrala i bacila. Bacila kao kockar zadnju paru na kombinaciju koja nikako da dobije. Bacila, ne povratila se. Grudi drhte, kolena otiču, bol raste, kao u nekoj pesmi, priči… Kada vam oduzmu sve što ste imali, da li se sećate lepih stvari ili je samo bol [...]

Continue reading about Nema naslova…