Pad

Spartak on September 25th, 2008

Sanjam jednu promenu. Jednu nadu. Jednu zelju. Sanjam nju, tebe, mene, nas. Sanjam a reci odlaze, putuju vecnim prostranstvima podsecajuci kako je sve to prolazno i davno. Ovo je tango za mene, tebe, nju i njega… Umoran Izgazen Sam. Nisam igrao sigurno. Nisam zeleo da pravim bazu po bazu i da rusim one stare. Uradio [...]

Continue reading about Los san

Spartak on January 29th, 2008

Već po sahata očekujem kraj prozora. Po sata i sve što vidim jeste zatvoren prozor. Možda je bilo bolje baciti neki kamen i osluškivati nego što sam čekao hrabrost da dodje sa lavom. Pozvati te i bapnuti u lice sve. Plašim se da ništa ne bi shvatila, da bi rekla da sam verovatno lood i [...]

Continue reading about Triatlon…

Spartak on January 20th, 2008

Poigrala se sa mnom kao dete kakvom plišanom igračkom. Poigrala i bacila. Bacila kao kockar zadnju paru na kombinaciju koja nikako da dobije. Bacila, ne povratila se. Grudi drhte, kolena otiču, bol raste, kao u nekoj pesmi, priči… Kada vam oduzmu sve što ste imali, da li se sećate lepih stvari ili je samo bol [...]

Continue reading about Nema naslova…

Spartak on January 15th, 2008

Da li ste se ikad zapitali kako je malom Bambiju kada stane na led? Dobro, dobro, nisam Bambi, niti sam tako tnacak. Ali opet, led je led a ples je ples i zato ne lomite mi bagrenje… Junacki se krenulo sa parolom ako i padnem nije strasno. I pao sam, i pao sam i pao [...]

Continue reading about Ples po ledu…

Spartak on December 19th, 2007

Padovi. Deo treninga koga sam se pomalo bojao. Bilo je to tako prvih meseci, sada vec uživam u njima. Možda će neko reći da vremenom svako od nas postane ili sadista ili mazohista, možda će i pogoditi. Jednu veliku istinu sam tada naučio, pad je upravo onakav kakvim ga zamislite. Svaki put kada bih pomislio [...]

Continue reading about Mali pad – pogresna procena…