Veliki prostor obasjan suncem. Meke prostirke pod prstima, divn(lj)i povetarac kraj naših ušiju i ona. Omeđena telima kao kakav zločinac, jagnje međ` vukovima, princeza međ` pastirima. Tanane patike za ples, haljina ukrašena livadskim cvetovima, bujne, jedre grudi koje neumorno beže pokušavajući da se otmu strogoj kontroli haljine. Kosa kao snop žita a obrazi rumeni kao najslađi bostan.
Muzika lagano kreće a ona miruje. Miruje njeno telo ali ne i njena nutrina. Oseća se naboj kako skače iz nje i ona polako, jedva primetno pokreće tek vrhove prstiju, jagodice se bude, zglobovi, laktovi, zanosni kukovi i voda se pokreće, nikakve brane tu ne pomažu, okean se iskobeljao iz okvira.
Ovo je poseban ples, ples koji ONA pleše samo za NJEGA. Njega, velikog, najvećeg, najboljeg, najsrećnijeg, najradosnijeg, najbogatijeg, ona pleše za Njega. ON, on je već nju darivao, darivao je svim što ima, zato je ona tu, da uzvrati tu ogromnu, veliku, nesebičnu ljubav koju je dobila. Želi da zaigra za Njega, kako bi makar na tren, bila sa njim, u njegovom naručju.
I kreće, kreće taj božanstven ples, ples kojim se sjedinjujete a istovremeno rasplinjete u najsitnije komade. Ples kada vi više niste vi, i kada ste vi sve, kad ste ništa i kada je ples ples a vi tek nemi posmatrač, tek trag u beskraju.
Prepliću se noge, ruke koje imaju hipnotičko dejstvo fiksiraju vaš pogled i nemoćno se predajete. Vaš mozak pokušava da prati korake a onda odustaje i vaše Biće preuzima kontrolu. Vidite te skladne, lagane korake kroz polje puno cveća, vidite to lomljenje pogače o zlatne kukove mlađane igračice. Vidite pokret ali kroz jednu nesvakidašnju prizmu, vidite pokret sklopljenih očiju, viditu nju kako se rastače pred svima i kako postaje čist oblak. Oblak koji obilno zaliva puste livade i čini ih plodnim, oblak koji donosi kišu napaćenoj zemlji, oblak kroz koji se probija sunce darujući neophodnu toplonu.
I više nije potrebno gledati da bi ste videli, sada osećate ono što ona oseća, sada se ona poklonila vama i predala svim srcem. Kad smo mi, tek puki posmatrači, ovako očarani, kako je tek Njemu, Njemu kome ona pleše i za koga izvodi tu predivnu igru sklada i ljubavi.


Tesko je igrati za nekoga.. Igrati za sve je u redu, jer publici prezentujes umetnost u koju si ti danima utkao sebe.. ali po malo.. A kada igras za nekoga onda prvo otvoris ruke, pa dusu pa srce… I na kraju kada poslednji takt udari tebe nema vise.. Ulepsao si mi jesen.. Savrseno.
Samo on zna kako je Njemu.