A mi, zalud okrenuti, od rođenja naopako zakrenuti, celog života gledamo šta nemamo a nikako šta imamo. Mnoge su se tu i mudrosti i poslovice udenule, te i ona, kažu najgora: Imao pa nemao…

I naopako želimo, samo da imamo a onda želimo dalje. I dalje želimo a nikako nemamo. Kako bi i imali kad nemamo? Kako bi i imali kad i ne znamo šta imamo? Kako ćemo znati kad stalno gledamo u daljinu, onda nam ono pred nosom ostaje nepoznato.

I zato mi iznova i iznova tražimo u daljini, lažno se nadajući da će nas sunce tuđeg neba najlepše ogrejati.

Zato palim vatru, sedam u noći i gledam u nju. Ne zanima me ni šuma, ni more, ni planina, ni reka, ama baš ništa pod milim i nemilim Bogom. Do ta jedna i jedina Vatra koju upalih…

Tags: ,

Leave a Reply

*